Situacija u Evropi je alarmantna. Granice iznenada nestaju! Začuđujuće? Šta nam donosi budućnost u svetu, mi sigurno ne možemo znati, kao sitni likovi u celoj igri, kojima ipak upravlja neko drugi. Protiv toga se valjda i borimo, bunimo? Ali, šta nam donosi budućnost hip hop muzike u ovom regionu, mogli smo čuti u klubu "Ana4Pištolja" u trećem mesecu ove godine. Deset ljudi se to veče pojavilo na bini, uz vođstvo već jedne legende ovog "zanata". I šta smo mogli čuti? Sigurno jedan snažan udar koji, ovde,u ovoj oblasti, predvodi hip hop - Arhitekte, Bauk Skvod i, specijalne goste iz Hrvatske - Dječake.
"Neka ženska me je pitala za broj mobilnog telefona. To me je svakako oraspoložilo. Nisam joj dao, ostao mi je isti u stanu gde smo bili smešteni, a ne znam svoj broj napamet... Još mi se svidelo to što smo u kući gde smo noćili imali puno onih Twix i Mars čokoladica. Ne znam, svidilo mi se i kad je Z-la crowd surfao na koncertu, ili kako god se to kaže. Drago mi je što sam upoznao neke ljude. Neki od njih su veoma dobri ljudi", ispricao nam je svoju oduševljenost posetom Beogradu Ivo, jedan od Djecaka. Publika je sa velikom bukom prihvatila momke iz Splita i tako pokazala da je scena željna nekih noviteta. Upravo su oni doneli to nešto novo.
"Ne slušam previše hip hop sa našeg govornog područija, ali moram istaći da ovi momci, sa kojima smo nastupali, Bauk Squad i Arhitekti, zvuče sasvim okej. Timbe i Bad copy su mi super isto. Marčelo takode", nastavio je Ivo svoju pricu o utiscima iz Beograda. Ipak, koliko veliku perspektivu imaju manje afirmisani ljudi koji se bave hip hop muzikom kod nas? "Za ostale ne znam, ali većini Dječaka se fakultet bliži kraju. To nam je svima primarno u životu", prokomentarisao je našu znatiželju oko izdavanja njihovog prvog debi albuma Simon, i dodao: "Dok se god bavimo muzikom, muzički ćemo napredovati. Ima vremena za album".

Uz slab zvuk, na koji smo navikli kroz većinu rep dešavanja u Beogradu, mogli smo osetiti nalet mladosti. Sigurno se moglo primetiti glad publike prema nekim promenama i novim kvalitetnim pesmama. Uz domaću podršku su ugodno ispijali pića, naviknuti već poodavno na njihove zvuke. Ali, kada su na binu izašli Dječaci, situacija se u startu promenila. Prvi redovi su bili ispunjeni, dok su Dječaci možda bili i iznenađeni u samom početku. Mnogi reperi ističu i "pljuju" koncerte manje afirmisanih bendova, na koje dođu ortaci i stanu da "navijaju" u prvim redovima. Samo, ko mogu biti ortaci dječaka iz Splita? "Za dobru atmosferu nastupa potrebno je da ljudi otprije znaju pjesme izvođača, a malo ko sluša rap u Hrvatskoj, barem u klubovima po kojima nas zovu. Onih par koji slušaju rap u Hrvatskoj, obicno i repaju, a ako repaju, obično smatraju sve druge repere za svoju konkurenciju i zato ne daj bože da dignu ruke, plešu ili nešto. Spašavaju nas samo ženske koje nas nalaze lijepima i sexy, one se miču nešto pod binom, al slabo je to sve", prokomentarisao je Nebu, da bi Simon dodao: "Dječaci su jedini realni balkanski boy band. Pokušali smo već proći i na Euroviziju sa "Svodničin'", ali nismo se uspjeli domoći pobjede, iako nas je Ličko-Senjska županija blagoslovila maksimalnim brojem bodova".
Iz Splita nam je nekoliko puta u poseti bio i TBF, bend koji poseduje izuzetno kvalitet live nastup sa živim instrumentima. Mogli smo primetiti i jedan instrument u okolini Dječaka. "Ne planiramo krenuti u pravcu TBF-a, nego se ja osjećam debilno na stageu kad neko drugi iz grupe repa, nemam šta radit pa nosim sa sobom sintisajzer. Zapisao sam na papiriću koje tipke mogu udarat na kojoj pjesmi, pa kad mi je dosadno na bini, i ne znam šta bi od sebe, okrenem se sintisajzeru i lupam", otkrio nam je Nebu tajnu o svom "live" nastupu: "Doduše, u Beogradu me udarao prevelik adrenalin, pa sam skroz zaboravio na synth. Što se tiče toga hoćemo li početi svirati sa live bendom, to definitivno nema šanse. Jedva se držimo na okupu nas četvorica, a kamoli da još moramo uzimati u obzir mišljenja nekih usranih basista i gitarista".

Svi možemo primetiti da je Srbija postala gostoljubiva zemlja za sve izvođače iz okoline. Primera je u zadnje vreme mnogo. "Naše pesme su različite, nisu sve samo zajebancija. Vojko i Rađa u "gangsta" zajebanciji znaju umešati dosta Splitskog slenga", komentariše Ivo, a na naše pitanje koliko to može smetati u nastupima po Srbiji dodaje:"Ne znam, mislim da to nije neki problem. Imamo više prevedenog američkog crnackog blejzonix slenga, nego Splitskog. Recimo, mislim da ja govorim skoro književno".
"Ne mogu ništa da pričam o osjećanjima umetnika iz Hrvatske koji se bave repom. Ono što mogu istaći je da pola dječaka nisu umjetnici, druga polovica nema osjećaje", istekao je Simon, možda i davajući definiciju ovog benda.
"Srbi nas cijene. Još nikakva suradnja nije u planu, ali je moguće da se dogodi u nekoj skorijoj budućnosti", odgovorio je Rađa na naše pitanje o srpskoj publici i celokupnoj hip hop sceni. "Najnegativnije, što ću pamtiti sa ovog puta - blizu "daffa", gde smo jeli, smrdili su neki kontejneri. Par puta san proša tuda. Ubitačan smrad je bia u pitanju".
Fanovi ove grupe sigurno željno isčekuju Exit festival, u Novom Sadu, kako bi ponovo mogla čuti svoj omiljeni demo hip hop bend - Dječake iz Splita.

