Dotakli smo se teme propadanja hip hop kulture u Srbiji krajem prošlog veka. Kako je cela grupa ljudi, koja se bavila njenim širenjem, zašla duboko u tridesete godine, usled nedostatka novčanih sredstava, političkih žigosanja i bombardovanja, napustili su, za ovaj period istorije, "neprofitabilan" muzički pravac i posvetila se drugim, ozbiljnijim poslovima.
Podsetimo se, devedesete je danas teško objasniti i oslikati ih, jednostavno je - one su se morale doživeti. Postojalo je tri TV kanala, nekoliko radio stanica koji su se uglavnom bavile izveštajima sa ratišta. Snimiti video spot je bila imaginarna stvar, jer i da se isti snimi, nije imao gde da se prikazuje, a samim tim ni sponzori nisu bili raspoloženi da pomognu. Postojala je jedna izdavačka kuća koja je krenula da promoviše domaći hip hop, i od 95te godine počinje navala kasetnih izdanja.
Devedesete ne označavaju samo dizelaše ili narodnu muziku, one su nešto mnogo dublje. Kriminal prenesen sa ulice u sve društvene sfere poslovanja, kulture i informisanja, jer tada - sve je bila jedna velika laž. Ipak, kako je prolazilo vreme, omladina je shvatala zabludu u kojoj se nalazila. Pokazivao se jedan bunt, stvarala se "Industrija", pokretale su se akcije, došao je jedan Ice T ili Prodidži, pojavio se i Sunshine. Rep je bio idealno demokratsko glasilo, koje vlast nije mogla zaustaviti. Kao takvim javlja se nekoliko hip hop emisija, što na radiju, tako i na televiziji. Čak je i ružičasta TV "Pink" krajem prošlog veka prikazivala hip hop emisiju u svojoj produkciji. Dakako, ova muzika je i u svetu sve više privlačila pažnje. Sećam se kako su izaslanici te neke "rok" kulture jasno počeli pljuvati MTV televiziju, jer su postali "crnačko smeće". To nije bio neki rasistički stav, već strah da muzika koju oni vole ne bude u budućnosti i totalno progutana. Setimo se samo filma "Kako je propao r'n'r". Slučajno, ili ne, Koja sa svojom Disciplinom kičme baš u tom filmu koristi u najvećoj meri svoj novi muzički pravac - rep, ali u filmu je isto tako izražena i narodna muzika. Isto tako, započinjala je i era interneta. Strana hip hop muzička izdanja su postala lakše dostupna u vidu mp3 fajlova koji su se skidali putem mreže svih mreža.
Da se podsetimo čuvenih reči koje su mogle da se čuju iz usta ljudi koji nisu slušali turbo folk muziku tog vremena - "Bože, hvala ti što postoje Bugari!". Normalno, nije se mislilo na stanovnike Bugarske koje smo kroz istoriju stalno mrzeli i sa kojima smo večito ratovali, već na piratska izdanja kompakt diskova koja su tada stizala iz te države i završavala u najvećoj meri na štandovima ispred SKC-a. Vremenom, stvari su se menjale na bolje, pa je i jedna popularna hip hop izdvačka kuća, u suštini, logični nastavak baš takvog štanda koji je prodavao te iste "pirate" (radi se o "One records", prim.aut). Napominjemo, podloga za razvitak hip hopa je i bila idealna, a onda je usledila još jedna laž i manipulacija ljudi u Srbiji. Naime, bombardovanje su mnogi shvatili drugačije, ali tada je nasilno prekinut jaz između ljudi, svi su bili jedno, svi su se poštovali i pazili u tim teškim "ratnim" vremenima. Tada su i rokeri i narodnjaci, i džezeri, i reperi, svi smo bili jedno. Setimo se samo nastupa na trgovima i mostovima gde smo iste branili pesmom. Posle toga mnogi su se razočarali, umorili, prošao ih je onaj nalet energije koji su imali dok su počinjali sa bavljenjem rep muzikom, a para je bilo sve manje i manje. Bombardovanje je prošlo i rep je doživeo veliku rupu u svom razvitku, baš onda kada je odlučno trebao da krene napred. Ne zaboravimo da je, recimo , hip hop scena u Hrvatskoj svoj preporod doživela baš zadnjih godina prošlog veka. Posle bombardovanja se pojavljuju Beogradski sindikat i Bassivity, koji su odpočeli jednu novu fazu razvitka hip hop kulture. Oni su iskoristili tu rupu, uleteli organizovano u nju i podigli se daleko iznad svojih prethodnika. Moglo bi se reći da su tada medijski bili dobro prihvaćeni, da su svima bili simpatični u vreme tih nekih "demokratskih promena".



Ali, da se vratimo unazad, kakva je podloga bila za razvitak grupa i izvođača koji su otpočeli svoj rad krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina? Trebali bi ipak i to uporediti, i da se osvrnemo na taj deo muzičke kulture u Srbiji, kako bi mogli jasnije da oslikamo događaje vezane za razvitak hip hop scene. Kasne sedamdesete donele su hašiš i opijum, u osamdesetim pojavio se i - hors. Postoji teorija da su heroin u Beograd doneli holandski navijaci koji su došli na utakmicu Ajaks-Juventus i tako uneli nove supstance u život Beograđana.

Totalna razlika između tzv. novog talasa i dotadasnje rock muzike kod nas bili su definitivno tekstovi i drugaciji tonovi rock'n'roll-a koje su mlade demo grupe proizvodile. Vreme novog talasa pred sobom je imalo masu tabua koje je trebalo rušiti, u jednoj nasilnoj komunističkoj tvorevini, koja će se vremenom i raspasti. Motiv takve vrste muzike se može oslikati u nazivima pesama poput "Svi marš na pleš", ili "Zamisli život u ritmu muzike za ples". Ipak, po svojim tekstovima su prvi put pokazali posle Drugog svetskog rata da i omladina ima svoj politički stav koji je krenula prikazivati kroz svoje tekstove. Setimo se samo jednog od slogana tog vremena:

1981. godina označava početak beogradskog novog talasa jer tada izlazi album "Paket aranžman" - kompilacija pesama grupa Šarla, Idola i Električnog orgazma. Te godine svoju karijeru započinje i Šarla sa albumom "Bistriji ili tuplji čovek biva kad...".
Zasigurno je novi talas predstavljao pretnju tadašnjem komunizmu jer su se pojavili neki kreativni "klinci" koji su kroz svoje pesme širili energiju i terali ljude da razmišljaju u nekom drugom pravcu. U igru zvanu "Novi talas" bezglavo se uključuju brojni mladi Jugosloveni muzičkog i novinarskog znanja i iskustva. Poveden je krstaški boj protiv "nevernika" - "rokera starog kova". Ti isti "rokeri" smatraju, u nekim svojim detaljnijim analizama, da je upravo "revolucionarna" 1981.godina otvorila vrata nadirućem folku, bosanskom rocku i ostaloj šund muzici, koja će kasnije gotovo uništiti domaći rock. Ipak, Vlada Divljan, jedan od vođa ovog pokreta, na celokupni taj deo muzičke istorije ovog prostora može da kaže:

